Drugi put na Kosmetu (4. dio) – Investicije, sporazumi i bitka za Valač”

image2993U moja prethodna dva teksta mogli ste čitati o „vodi i struji“ na Kosovu i Metohiji. Ni malo slučajno pišem baš ovim redoslijedom, jer Srbi na sjeveru Kosova svijesno, nesvijesno ili po nebeskim zakonima drže bitne resurse u svojim rukama, a koji su Albancima itekako potrebni ukoliko žele državu  koja se razvija, za razliku od ovoga što imaju sad i što energetski veoma stagnira, a ni sa priznanjima im ne ide baš po planu, jer ipak za pet godina nakon samoproglašene nezavisnosti Kosovo* su priznale 104. države od 267 koliko ih ima danas u svijetu. Naravno za priznanja su bitnije one države koje su članice UN (njih 193), ali ipak mogu reći da mnoge članice pa čak neke i iz EU imaju čvrst stav. Neko ko prati ova zbivanja može pomisliti da Slovačka recimo više brani položaj Srbije nego sama Srbija i to zamislite u liku Miroslava Lajčaka sadašnjeg ministra inostranih poslova Slovačke, a nama u BiH dobro poznatog. Ako se prate izjave Tačija onda se može naslutiti koliko je ista ta nedovoljno priznata Vlada tzv. Kosova* orjentisana na razvoj i strane direktne investicije. Da bi se ovo ostvarilo za to je potrebna dobra mreža za snabdjevanje osnovnim energentima i resursima. Za sad na Kosovu ozbiljnije investicije su u zastoju, Albanci tu ne mogu puno napraviti trenutno jer imaju poteškoća sa vodom i strujom za koju smo vidjeli da nemaju dovoljno ni za stanovništvo, a kamo li za velike privredno – industrijske projekte koji bi trebali da pokrenu razvoj. Za to vrijeme stranci čuvaju svoj kapital, pritišću Srbiju i strpljivo čekaju svoj trenutak. Strani kapital za sad dolazi ali u manjim količinama i za investicije koje su iz potpuno pasivnog sektora što vidimo i u dokumentu Centralne banke Kosova* na strani 81.

Investicije Kosovo

Kao primjer ovome je jedna od poslijednjih investicija na Kosovu u sektoru  nekretnina. Riječ je o kompaniji Amia Energy iz Njemačke koja će u Peći graditi 145 novih i modernih kuća, naziv projekta je „Sonnenterrassen“, a vrijednost ugovora 23 miliona eura. Izjava Ibrahima Redžepija, inače direktora kosovskog centra za strateška i društvena istraživanja, potvrđuje i moje sumnje oko investicija na Kosovu*: „Ulaganja su uglavnom okrenuta ka finansijama i nekretninama… Uprkos obećanjima o izgradnji termoelektrana nije se desilo ništa novo, a ako nema struje ne može biti ni investicija.“ Prema prognozama MMF – a za ovu i narednu godinu, investicije će biti blago u porastu i to većim djelom zbog jake dijaspore, ali ni blizu širokim energetskim i resursnim interesima Albanaca i stranaca. Za one koje ne znaju Kosovo* je punopravni član MMF – a od 2009- i to na poziv MMF-a! Istog onog MMF- a na čijem čelu je u to vrijeme bio Dominik Štros Kan inače danas savjetnik u Vladi Srbije, koji je tad i uputio poziv tzv Vladi Kosova* i na potpisivanju ugovora se srdačno slikao i smijao sa Tačijem i Sejdiuom. Ako pretpostavimo da je tad sa njima bio veoma srdačan iz kurtoazije i zbog funcije kao i jer je cilj MMF-a da dobiju novu „mušteriju“ i da se i Kosovo* zadužuje kod njih, onda se pitamo šta takav čovjek može danas donijeti novo Srbiji osim novih zaduženja. Ako je pak bio tako srdačan zbog ličnog prijateljstva sa Tačijem, dal treba opet da se pitam šta radi u Vladi Srbije i šta joj može donijeti ?

620x434

Da bi se cjeli ovaj proces od obezbjeđivanja resursa do kapitalnih investicija ubrzao vješto su korišteni pregovori u Briselu, kao i priča oko izbora da bi se prikrio dio oko energetike u javnosti. Na koji način je to rađeno, idemo vidjeti redom. U ugovoru potpisanom aprila mjeseca ove godine koji obavezuje  Vladu Srbije i Vladu tzv. Kosova*,  pod tačkom 13. stoji „Pregovaračke strane će intenzivirati razgovore o sektorima energetike i telekomunikacija i okončati ih do 15. juna.“ Sa ovim malo se kasnilo ali sa razlogom, pa je sporazum u vezi sa telekomunikacijama i energetikom konačno postignut tek 8. septembra u Briselu. Malo ko zna šta zapravo piše u sporazumu o energetici, pa ga ja zbog toga ovdje dajem svima na uvid i kratko analiziram, koliko je zapravo porazan po Srbiju. Prije nego što počnem analizu moram da napomenem da sam o kompanijama koje su zadužene za sektor električne energije na Kosovu* pisao u prethodnom tekstu, pa svi koji nisu neka prvo to pročitaju radi lakšeg praćenja skraćenica i sadašnje analize. Naime, u ovom ugovoru piše da će EMS (operater Srbije za transmisiju) potpisivanjem zajedničkog sporazuma, međunarodno priznati KOSTT, kao jedinog operatera prenosa električne energije na cjeloj teritoriji Kosova* te mu pomoći da postane član ENTSO – E (Udruženje operatera transmisije, sistema i tržišta za električnu energiju u Evropi). Da stvar bude gora KOSTT nije adekvatno tehnički opremljen prema standardima da bi mogao da postane član ovog evropskog udruženja, pa ni meni sad nije jasno, šta to i na koji način EMS mora da uradi da bi im pružio podršku, kao što piše u ugovoru. Iz ovoga jasno vidimo da se krenulo odmah sa priznavanjem operatera, sama riječ priznavanje u bilo kom kontekstu Kosova* dovoljno govori gdje srlja Srbija. Osim ovoga predviđeno je osnivanje nove zajedničke kompanije za distribuciju i naplatu i to prema kosovskim zakonima i regulativama, da  bi se tim ubrzao proces otvaranja tržišta do 1.7.2014. Tu još stoji i dio koji govori namirenjima, potraživanja i dugovanjima što je nakon priznanja operatera više tehnička stvar i samo je pitanje koliko će još Srbija morati još dodatno platiti.

Za mene, a vjerujem i Srbe sa sjevera Kosmeta bitnija stvar od ovoga je da će KOSTT izvršiti ponovno povezivanje dalekovoda kod trafostanice Valač u Zubinom Potoku kojeg su isključili 2009. kad je na sjeveru Kosmeta zamalo došlo do humanitarne katastrofe usled nestašice struje. Ovome u prilog dodatno svjedoče i depeše iz Vikiliksa od Ambasade SAD u Prištini,  prva depeša govori o krizi , dok druga depeša govori o važnosti trafostanice Valač. Da bi se izbjegla ova katastrofa snabdjevanje je tada uspostavljeno iz kapaciteta EPS-a (Elektroprivrede Srbije), a preko prenosnika EMS – (Elektromreža Srbije). Nakon toga problem EPS su predstavljali nenaplaćeni računi jer određen broj ljudi nije izmirivao svoje obaveze, dok je problem KEK-a bio u tome što Srbija „nelegalno“ distribuiše struju na teritoriji Kosova*. Sa ovim sporazumom o energetici trafostanica Valač se ponovo uključuje na struju kosovskog distributera, što znači da se EPS povlači sa Kosova i Srbi će struju u buduće plaćati novom preduzeću iz ugovora koje će biti osnovano zajednički. Ako se ovo potpisalo, a vidimo da jeste,  pitanje  je vremena kad će Albanci početi vršiti pritisak da se i ovo preduzeće potpuno integriše u KEK.  Trafostanica Valač (110/35 kV) od čijeg rada zavisi ukupno snabdjevanje sjevernog djela pokrajine strujom, će biti spojena prema ugovoru na dalekovod  kosovskog distributera, dok će radnici koji tu rade slušati naredbe kosovskog dispečerskog centra. Iz ovoga se da zaključiti da je Srbija u tišini maltene predala Albancima vrlo bitnu stratešku tačku, u ovom slučaju trafostanicu Valač, te Srbe sa sjevera Kosmeta ponovo stavila u ovisnički i podređen položaj prema institucijama tzv. Kosova*.

Valač

Kad je riječ o Srbima sa juga, oni su taj problem „rješili“ tako što su 2009.  potpisali kolektivne ugovore sa KEK-om i tako nasilno bili integrisani u sistem institucija Kosova* jer u početku Srbi nisu htjeli da plaćaju struju kosovskom distributeru, ali su kasnije nakon isključivanja struje i raznih pritisaka morali da popuste. Nove muke su ih snašle početkom februara ove godine kad je KEK pod prijetnjom sudskog gonjenja, naložio Srbima da hitno plate dug od 1999. – 2008. koji za srpske porodice iznosi od 3 do 15 000 evra, dok su sa druge strane Albanci isključeni od plaćanja ovog starog duga.

Ovo je trenutno slika stanja običnog srpskog življa na Kosovu i Metohiji i onoga što ih čeka ubuduće. Jednom rječju tuga, mnogi nisu ni svijesni šta se u Briselu potpisuje, a mnoge i ne interesuje. Poslije slikanja sa Ketrin Ešton, svako priča svoju priču, ali istina je jedna i ona je vidljiva na terenu. Mediji, da li nedovoljno informisani ili upućeni ili možda pod kontrolom režimskih struktura bitne činjenice friziraju i umanjuju, a nebitne stavljaju u fokus. Sve ovo doprinosi da se kletva turskog sultana Sulejmana (1495-1566) „Ne daj Bože da se Srbi slože“ po ko zna koji put pokazuje na djelu. Kroz priču svi već pomalo podsvijesno, ako ne i svijesno „dižu ruke“ od Kosova i Metohije, a ni Lazar nije dizao “onomad”,  iako je prema svim istorjskim izvorima bio daleko slabiji. Što se mene tiče, ja dobro znam  i neću da dižem ruke od svetinje,  nastavljam dalje da činim od sebe koliko mogu, a u to ime moji sledeći nastavci će biti o bazi Bondstil i rudnim bogatstvima Kosova i Metohije. 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s