Drugi put na Kosmetu (3.dio) – “Ništa bez Tesle”

Powerlines_2Dok predsjednik Srbije Tomislav Nikolić u SAD otkriva spomenik našem najvećem naučniku Nikoli Tesli, energetsko  – strateška priča o Gazivodama dobija svoj nastavak, a to je pitanje nedostatka upravo “Tesline zaostavštine” na Kosmetu ili prosto rečeno borba za naizmjeničnu struju. Priča oko struje na Kosmetu je usko povezana sa vodom, a isto tako osim restrikcija vode Srbi na sjeveru Kosmeta su osjetili i restrikcije električne energije. Da bi jedna država ostala i opstala bila ona samoproglašena ili ne,  prvo što mora da obezbjedi su osnovni energenti, a to su dovoljna količina vode i dovoljna količina električne energije za potrebe stanovništva, privrede, industrije i samog daljeg razvoja. Kad je riječ o proizvodnji električne energije na Kosovu onda je daleko ispod nivoa kolike su potrebe kompletnog razvoja jedne tzv. novonastale države. Situacija u njihovom sektoru električne energije nije na zadovoljavajućem nivou, a ako ovome još i dodadmo lošu infrastrukturu i sumnjivu privatizaciju, postavlja se pitanje na koji način vlasti tzv. Kosova* misle obezbjediti dovoljno električne energije za svoje potrebe, a da ne govorimo o potrebama investicija krupnog kapitala. Od kompanija koje djeluju u sektoru električne energije pod nadležnosti Vlade tzv. Kosova*  su:

KOSTT – operater sistema, transmisije i tržišta električne energije, osnovan 2006. i odgovoran za planiranje, razvoj, održavanje i funkcionisanje sistema prenosa električne energije.

KEK – Kosovska energetska kompanija je preduzeće koje radi sa površinskm rudnicima uglja i proizvodi, distribuiše i snabdjeva električnu energiju na teritoriji Kosova. Krajem 2012. godine se dešava interesantna stvar jer dolazi do privatizacije jednog djela ove kompanije koji obuhvata funkcije (distribucije i snabdjevanja) tako se iz ovog preduzeća koje je u javnom vlasništvu izdvaja novo preduzeće sa dve funkcije i privatizovano pod nazivom KEDS. Funkcija rada sa površinskim rudnicima uglja i funkcija proizvodnje električne energije i dalje ostaje unutar KEK –a.  Preduzeće pod nazivom KEDS je privatizovano od strane turskog konzorcijuma Calik i Limaku za iznos… pazite sad, od samo 26,3 miliona eura uz obećanje da će u infrastrukturu i obnovu mreže uložiti još 300 miliona eura. Osim ovoga ovaj turski konzorcijum je već vlasnik jedinog aerodroma u Prištini i sa ovim je zaokružio svoj monopol na Kosovu. U poslijednje vrijeme se dalo jasno vidjeti da Turska ima aspiracije prema povratku na Balkan i zauzimanju veće uloge, i tako dok Srbija gleda Sulejmana Veličanstvenog, Turska ulazi u prostor Balkana na mala vrata i to preko Kosmeta. Što se KEDS – a tiče prema svim ovim podacima koje vidite i do kojih sam došao ovo je veoma mala cifra za jedno ovakvo elektro – energetsko preduzeće i ukoliko Albanci sa Kosova nastave ovako praviti državu,  neće daleko dogurati jer ponos je jedno, a realnost surovog tržišta i nervozni kapital nešto sasvim drugo. SAD i zapadne sile otvaraju druga svjetska žarišta, neće biti novca da se pumpa u tzv. institucije Kosova* dovijeka. Ovoga je Tači svijestan i zato mu se žuri za sjever Kosmeta, za pregovore, za izbore… Zato mu se žuri za Gazivode, Valač, i Trepču… Iako govore suprotno, svi znamo da su ” vazda” bili poznati kao majstori dobre propagande.

Kad je riječ o infrastrukturi za proizvodnju struje kojom raspolaže KEK ona se svodi najvećim djelom na dve termoelektrane Kosovo A i Kosovo B koje se nalaze u mjestu Obilić pored Prištine. Termoelektrana A je izgrađena 60 – ih godina i od tadašnjih 5 blokova danas funkcionišu samo 3 i to sa kapacitetom od 60 % što se smatra veoma niskom raspoloživosti. Termoelektrana B je u malo boljem stanju i ona se sastoji iz dva bloka koji rade kapacitetom od 90 % . Interesantan podatak je da radni vijek blokova ove termoelektrane ističe 2017. godine do kad treba da se izvrši rehabilitacija ili da se negdje pravi nova elektrana. Sve ovo i nije toliko loše, ali problem je  u tome što ove dve elektrane zapravo proizvode 97 % ukupne električne energije na Kosovu i Metohiji !!!

Kapaciteti slika

eeef

Prema ovome za Albance na  Kosovu postoje tri rješenja, a da bi obezbjedili potrebnu energiju moraće implementirti sva tri. Prvo rješenje je graditi još jednu termoelektranu jer ove postojeće ni uz obnovu nisu dovoljne. No ukoliko se ide na termoelektranu mora se voditi i računa o zagađenju što već ionako trenutno predstavlja problem jer su Priština i okolina poprilično zagađeni zbog već dve postojeće . Obe postojeće termoelektrane kao pogonsko gorivo koriste lignit, a znamo da se lignit smatra jednim od najprljavijih fosilnih goriva. Takođe prema podacima ove elektrane na Kosovu su najveći zagađivači na Balkanu. Druga opcija im je krenuti prema Gazivodama radi hidropotencijala i ovo je i opcija koja je brža i produktivnija, a i opcija koja se lako postiže pritiskom Srbije i političkom podrškom, takođe opcija sa kojom bi stranci bili više nego zadovoljni. Treća opcija koja im ostaje i koju takođe moraju implementirati ukoliko žele jake investicije su aktivnosti na razvoju obnovljivih izvora energije. Odgovorno tvrdim da ključeve njihovih rješenja i opstanka i dalje drži Srbija u svojim rukama, a sjever Kosova je bitniji nego što mislimo.

Do sad ukupna proizvodnja električne energije na Kosmetu je bila daleko ispod regionalnog prosjeka. U 2011. godini je iznosila 5160 GWh, a potrošnja 5674 GWh! Dakle razlika 500 GWh koja ide u minus je očigledna i puno toga govori. Ako ove podatke npr. usporedimo sa Hrvatskom koja je proizvela 9700 GWh ili čak Bosnom i Hercegovinom koja je iste godine proizvela 15040 GWh, a potrošnja joj je bila 10000 GWh, vidimo kako stvari stoje. Kad je riječ o Republici Srpskoj proizvodnja u postojećim objektima je oko 5500 GWh dok domaća potrošnja iznosi 3500 GWh, ostatak ide na izvoz, ali o ovome ću takođe da uradim poseban tekst kad za to dođe vrijeme. Iz ove proste statistike, iza Tačijevog lažnog osmjeha tačno se vidi gdje škripi u tzv. Republici Kosovo*. Ovo je politika majke prirode i tu SAD, Njemačka i ostale zapadne sile teško mogu pomoći, pare se mogu pumpati ali se rijeke i planine ne mogu premještati ni avionima ni mornaricom….Za danas toliko, u narednom nastavku nešto više o trafostanici Valač, investicijama i rudama !

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s